SKRIVENA AGRESIJA PRI LUKVIDACIJI HRASTA!!! „Obavezno odabrati mlado drvo i udariti ga žestoko sa Zapada na Istok (kaoSrbski narod), tako da iz tri udarca bude oboreno“.

Nekada su se ljudi brižnije odnosili i pažljivo su isecali grane a ne cela stabla… U Hrvatskoj se smeju Srbima jer se uništava najvrednije drvo.

U prilogu prilažem isečak iz srbske Wikipedije, koji nam ne služi na čast…. Nimalo slučajno nametnuta verska dogma  da se uništava mlado i najkvalitetnije drvo.

Badnjak u Srba….

Badnjak se seče pre izlaska sunca. Domaćin sa sinovima ili unucima (ukoliko ženska deca žele da idu, smeju i ona) ide u šumu da seče badnjak. Skoro uvek je u pitanju mladi hrast ili cer (veoma retko, ako je takav predeo, jela ili bor). Bira se mlado i pravo stablo, veličine tolike da ga domaćin na ramenu može doneti kući. Pre nego što ga poseče, domaćin mu se obraća „Dobro jutro badnjače i čestit ti Božić“. On predstavlja živu osobu i domaćin mu se tako i obraća. U nekim krajevima domaćin prvo prinosi darove badnjaku, vino ili med, pa potom pristupa seči. Prvi udar sekirom je sa istoka. Badnjak treba iseći iz tri puta. Ponegde se treći udarac zadaje sa zapada da bi badnjak pao ka istoku i dočekuje se na rame. Negde se pak pušta da padne nepresečen u potpunosti. Tada se lomljenjem, uvrtanjem i sukanjem odvoji od korena a taj lomljeni deo se zove brada. Iver koji izleće od badnjaka ima posebno značenje. Ponegde pokušavaju da ga hvataju u vazduhu dok izleće. Iver se koristi u mnoge svrhe. Ponegde ga stavljaju među karlice „da bi kajmak bio debeo kao iver“ ili među košnice da budu zaštićene od zla ili u vodu koju potom smatraju lekovitom.

Badnjak preko dana stoji napolju (ponegde ga oblače u košulje), a uveče, pred večeru, unosi se u kuću uz ritual. Kada ga domaćin unosi u kuću, zajedno sa slamom, domaćica ga posipa žitom, a domaćin ga stavlja uz ognjište. link

I onda se pitamo zašto nam sve tako dobro ide u životu, da li ste hrast koristili za ogrev,  najkvalitetnije drvo se uništi dok je još beba a zašto zbog nametnute verske dogme.